23. listopada 2021. godine, nakon dugotrajnih rasprava te neuobičajeno značajne medijske pozornosti i mnogih polemika, na snagu je stupio novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.
Jedna od važnijih Direktiva koje se ovim zakonom uvode u naš pravni sustav, iako ih je mnogo, je dugoočekivana i tijekom svog donošenja u mnogim trenucima kontroverzna Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu.
Digitalizacija i stvaranje jedinstvenog digitalnog tržišta glavni je pokretač mnogih rješenja koja su sada uvedena, čak i kada to nije očito na prvi pogled, kao npr. promjena u pripadanju autorskih prava u radnom odnosu.
Brzina kojom se tehnologija i njena primjena razvija u raznim društvenim odnosima, a pogotovo u razmjeni sadržaja koji je vrlo često predmet autorskih i srodnih prava neuhvatljiva je od strane mnogih drugih društvenih dionika, pa tako i zakonodavca.
Iz tog je razloga dosadašnji zakon ostvarivanje mnogih prava ostavljao praktički nemogućim, ili barem po mnogima pružao nepravedna rješenja, te se novim Zakonom, kao i regulativnim aktivnostima EU na čijim se Direktivama i dvije Uredbe ovaj zakon zasniva, nastoji osigurati zaštita prava i komercijalizacija djela autora koja su ostala nepokrivena u uvjetima razvoja raznih novih digitalnih servisa na kojima su djela u velikoj količini kolala.
Zbog pružanja sveobuhvatne i moderne usluge svojim klijentima, Hrvatska autorska agencija kontinuirano radi na unapređenju svojih usluga kako bi one istinski pratile evoluirajuće potrebe naših klijenata, pa u skladu s time s veseljem najavljujemo i skoro uspostavljanje Odjela za digitalna prava. Nastojat ćemo obuhvatiti sve što je potrebno da bismo pomogli kvalitetno ostvariti sva vaša prava, pružiti rješenja, savjetovati Vas i zastupati i na digitalnom tržištu, sve u skladu s novim zakonskim okvirom i pravnom stečevinom EU.
Zakon u mnogim aspektima uvodi prilično velike promjene, pogotovo kad se radi o digitalnim iskorištavanjima autorskih djela i drugih predmeta zaštite te drugim pitanjima povezanim sa sveopćom digitalizacijom usluga, poslovanja i društvenog funkcioniranja.
Na mnoge načine zakon nastoji postići balans između različitih interesa, među raznim pravima i interesima njihovih nositelja te što fleksibilnije obuhvatiti vrlo različite situacije, djelatnosti i načine iskorištavanja djela. Iz novouvedenih odrednica izdvajamo:
- Konačno lovljenje koraka s digitalno pružanim uslugama
Kada se većina usluga pruža te autorskih djela iskorištava u digitalnom obliku, u cijelom moru dionika, za autore i druge nositelje prava postaje jako teško uzeti svoj dio kolača. Istovremeno, digitalno iskorištavanje djela uz potporu kvalitetnije regulative te poznavanje svojih prava koja proizlaze iz kreativnog rada za mnoge znači nebrojeno više mogućnosti za plasiranje sadržaja, promociju i postizanje vidljivosti, odnosno pored toga i za iskorištavanje i monetizaciju svojih djela brže i kroz više kanala nego ranije.
Pravo priopćavanja javnosti, kao isključivo pravo autora, u novom je zakonu dobilo detaljnije pojašnjenje pa je sada zajamčeno da je za svako priopćavanje autorskog djela javnosti potrebno pribaviti autorovo odobrenje ugovorom ili na drugi način.
Isto tako, budući da su i televizijske kuće proširile raspon svojih usluga i na mogućnosti pristupa sadržaju van redovitog programa, uključujući putem interneta, redefinirana su prava koja u odnosu na njih imaju autori vezano za korištenje svojih djela.
Radi se o, pored emitiranja i reemitiranja, pravu prijenosa izravnim protokom; kada organizacija za emitiranje sama ne priopćava djelo izravno javnosti, nego posredstvom distributera signala ( npr. Klasik TV) te pratećim internetskim uslugama ( npr. HRTi).
Preduvjet davanja i traženja odobrenja za zadnje dvije vrste iskorištavanja je prvotno postojanje odobrenja za emitiranje i reemitiranje, a prava se ostvaruju isključivo kolektivno, što znači da se ne sklapaju pojedinačni ugovori.
Sljedeće novouvedeno isključivo pravo, kao vid priopćavanja javnosti, možda je jedno od medijski najraspravljanijih tijekom donošenja Direktive, vezano za koje je čak postojao strah od neke vrste cenzure- davanje pristupa javnosti djelima koja su učitali korisnici usluga dijeljenja sadržaja putem interneta. U prijevodu, odobravanje korištenja za svoja djela na društvenim mrežama i svim drugim platformama koje služe dijeljenju sadržaja među userima.
Nužan je cilj ovih odredbi poboljšavanje položaja nositelja prava prema velikim platformama za dijeljenje glazbe i društvenih mreža, kao što su YouTube ili TikTok. Važno je naglasiti da se ovo konkretno odnosi samo na one platforme gdje sadržaj kao korisnici sami učitavamo i dijelimo, za razliku od onih koje bi same nudile svoj sadržaj.
Unatoč strahovima, protok i sloboda dijeljenja sadržaja, koji je u ovakvim slučajevima ogromnim dijelom predmet zaštite autorskog prava, nije ograničen. Ono što je promijenjeno je da spomenute mreže i platforme ipak snose odgovornost za učitani sadržaj, ali ne i njihovi korisnici koji ne ostvaruju dobit. Od sada je odgovornost platformi da za djela pribave odobrenje autora i izvođača te da im plate odgovarajuću naknadu prema količini njihovog sadržaja koji je objavljen, dijeljen ili stream-an.
- Ograničavanje prava na postojećim djelima u nadi stimulacije daljnjeg stvaralaštva
Novim zakonom uvedena su i neka nova ograničenja i iznimke autorskih prava, dakle situacija kada nije potrebno tražiti odobrenje za korištenje nečijeg djela, a u nekim slučajevima ni plaćati naknadu.
Prva se skupina odnosi na institucije kulturne baštine, kao što su muzeji, knjižnice i arhivi.
Razlog je ponajprije omogućavanje spomenute digitalizacije djela, njihove dostupnosti, vidljivosti i prisutnosti na internetu, kao i očuvanje te promocija kulturnog sadržaja.
Zanimljiv je projekt Europeanna koja se može objasniti i kao određeni galerijski prostor na internetu na kojem su učitana djela različitih umjetnika iz svih država članica EU.
Digitalizacija zbirki organizacija kulturne baštine s podru
ja EU kao i njihovo stavljanje na raspolaganje javnosti u velikoj se mjeri odvija na toj internetskoj stranici na kojoj su djela kulturne baštine objedinjena u raznovrsne javno dostupne zbirke. U prvotnoj verziji ona je osnovana od strane Europske komisije 2008. godine. Mnoge zbirke su formirane kao stvarne izložbe, uz vlastite kustose kao i navođenje autora uz njihova djela te države članice koja je djelo stavila na raspolaganje. Djela se mogu besplatno preuzeti te stvarati vlastite zbirke, za što je potrebna je registracija na portalu, ali je preuzimanje reprodukcija djela u digitalnom obliku besplatno.
Što se tiče ograničenja prava, ona se sastoje u novom pravu spomenutih institucija da s organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava sklapaju ugovore o „licenciranju“ u odnosu na pojedine vrste djela ili nositelje prava, npr. likovne umjetnike, bez pojedinačnog pristanka svih umjetnika koji bi spadali u tu kategoriju. Presumira se da su svi oni organizaciji dali punomoć, čak i ako neki autor to nije izričito učinio. Naravno, autor uvijek ima pravo tražiti da se njegova djela izuzmu iz ovog režima.
Ako posebni uvjeti za kolektivno licenciranje nisu ispunjeni, primjenjuje se iznimka na temelju koje organizacije kulturne baštine djela imaju pravo priopćavati javnosti putem interneta, bez odobrenja autora, ali i bez ostvarivanja dobiti odnosno naplaćivanja naknade od korisnika.
Još jedna iznimka uvjetovana digitalnim dobom uvedena je u odnosu na tzv. rudarenje podataka. Radi se o funkciji koja u svojoj biti predstavlja automatizirano pretraživanje, sortiranje, obradu i ponekad pohranjivanje velikih koli
ina podataka kako bi se pomoću modernih tehnologija među njima pronalazile zakonitosti, trendovi, korelacije i dolazilo do zaključaka potrebnih za realizaciju nekog projekta ili istraživanja.
Iznimka predstavlja dobru vijest za znanost jer oni koji provode istraživanja, pod uvjetom da je pristup djelu utemeljen na nekom zakonskom ovlaštenju ( ugovor, pretplata, otvoren pristup sam po sebi) stječu jako koristan alat za brže dolaženje do novih rezultata i spoznaja.
Ista je iznimka uvedena i za druge vrste rudarenja podataka te raznovrsne druge potrebe, ali u tom slučaju autor ima pravo pridržati korištenje te na taj način onemogućiti ovakvo iskorištavanje djela. To se postiže općim uvjetima usluga ili „zaključavanjem“ internetske stranice.
Treće od važnijih ograničenja zasigurno je ono uvedeno radi olakšavanja prekogranične odnosno digitalne nastave. Internet je već neko vrijeme preplavljen platformama koje nude tečajeve ili čak kompletno i certificirano obrazovanje iz najraznovrsnijih područja, a na ovaj način svoje usluge nude čak i velikani kao što su Harvard ili Cambridge. Sada se i u EU službeno otvorio put ovakvom neformalnijem, ali sve prihvaćenijem načinu stjecanja kvalifikacija. Ovo će biti korisno za kvalitetnije provođenje takvih edukacija, ali i za regularne fakultete i druga učilišta koji žele proširiti svoj doseg. Novo zakonsko rješenje dopušta da se bez prethodne procedure, odnosno bez pribavljanja odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade autorska djela koriste u digitalnom obliku u svrhu davanja primjera u nastavi. To vrijedi za organizacije s europskim sjedištem, ali je primjenjivo i kod nastave s prekograničnim odnosno međunarodnim elementom. Ono što je važno je da se djela koriste samo unutar neke obrazovne institucije ili u sigurnom digitalnom sustavu s adekvatnom razinom provjere i autentifikacije korisnika- nastavnika i učenika.
- Nakladnici i novinari- nova srodna prava i predmnijeva pripadanja prava iskorištavanja
Po prvi puta je ovim zakonom uvedeno i srodno pravo nakladnika informativnih publikacija, odnosno izdavača novina, magazina i ostalih medijskih formata u materijalnom ili digitalnom obliku, na isključivo pravo umnožavanja, distribucije, prerade, kao i ostale vidove isključivih imovinskih prava.
Isto tako, novinarska djela uvrštena su u popis autorskih djela, s time da iskorištavanje tih autorskih prava biva isto tako prepušteno nakladnicima s kojima su novinari u radnom odnosu ili za njih pišu, uz pravičnu podjelu od njih ostvarene naknade. Njihova prava ostvaruju se kolektivno, a među ta kolektivna prava spada i pravo koje imaju prema davateljima usluga informacijskog društva.
Naime, agregatori kao što je npr. Google News koji prenose sadržaj za njega moraju plaćati naknadu nakladnicima objavljenog sadržaja koji prenose, a udio u toj naknadi pripadat će prema zakonu i novinarima- autorima tekstova. Uvedeno je i pravo atribucije kojim se inzistira na navođenju nakladnika i autora kada se npr. na drugom portalu prenosi „ tuđa“ vijest. Dnevne i tekuće vijesti kao takve nisu zaštićene autorskim pravom, ali ovakvo rješenje pridonosi kvaliteti izvješćivanja i važan je korak u postizanju veće transparentnosti, jasnoće i provjerljivosti informacija u medijskom prostoru.
- Migracija presumpcije pripadanja autorskih prava s autora na poslodavca
Prema dosadašnjem uređenju pripadanja autorskih prava na djelima stvorenim u radnom odnosu vrijedila je presumpcija da autorska djela stvorena u radnom odnosu, ako nije druga
ije uređeno ugovorom o radu ili na drugi način, pripadaju svom autoru bez ograničenja. Takvo je rješenje sada odbačeno te je novim zakonom inicijalno pripadanje prava, ako se drugačije ne uredi, na strani poslodavca.
Ovakvo se rješenje također može objasniti potrebama digitalnog tržišta i pratećom potrebom poslodavca za pravnom sigurnošću na digitalnom tržištu, odnosno lakšem utvrđivanju i obavještavanju o pripadanju autorskih prava. Isto tako, to omogućuje direktniju i jednostavniju monetizaciju utemeljenu na autorskom radu. Pored toga, odredbe su u potpunosti dispozitivne te je još uvijek moguće ugovorno odnose urediti drugačije.
Prema novom Zakonu, kad ugovorom o radu, drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili nekim trećim ugovorom nije drugačije odrečeno, smatra se da je poslodavac stekao isključiva autorska imovinska prava na djelu stvorenom u radnom odnosu i to u opsegu i sadržaju koji je potreban za obavljanje redovite djelatnosti, neovisno o prestanku radnog odnosa za čijeg trajanja je djelo nastalo. Autor djela zadržava svoja moralna prava, kao što je pravo na navođenje njegova imena ili umjetničkog znaka, poštivanje djela, čast i ugled i drugo.
Naknada se ostvaruje u okviru primanja koja čine radnikovu redovitu plaću. Ugovorom o radu ili drugim aktom može se predvidjeti pravo na posebnu primjerenu naknadu kada i ako bi poslodavac iskorištavanjem djela stvorenog u radnom odnosu znatno povećao opseg poslovanja, povećao dobit ili visinu dohotka, neovisno o tome kada je djelo nastalo te neovisno o eventualnom prestanku radnog odnosa.
Što se tiče djela stvorenih u okviru sustava visokog obrazovanja, prava u pogledu djela koja studenti stvore u izvršavanju svojih studentskih obveza pripadaju studentima bez ograničenja, ako ograničenja nisu propisana zakonom ili predviđena ugovorom. Ipak, u skladu s predviđenim ograničenjima autorskih prava, što i u ovom slučaju podupire liberalizaciju pristupa podacima, propisano je da se student ne može protiviti stavljanju svog rada na raspolaganje javnosti na javnoj mrežnoj bazi sveučilišne ili druge srodne knjižnice, ili na javnoj mrežnoj bazi završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
S druge strane, na djela koja su stvorena u obavljanju nastavne i obrazovne djelatnosti u sklopu fakulteta, visokih učilišta ili znanstvenih instituta, na nastavno osoblje i njihova djela primjenjuju se odredbe koje vrijede za djela stvorena u državnoj službi, a na koja se na odgovarajući način primjenjuje opisano uređenje autorskih prava na djelima stvorenim u radnom odnosu.
Zakon je u mnogočemu dispozitivan te ostavlja strankama na slobodan odabir točno uređenje njihovih odnosa. Pored toga, svjesni smo da su neke njegove odredbe, pogotovo kad se radi o složenim pravnim ili pak tehnološkim terminima, prilično apstraktne. Zato se nadamo da se nećete ustručavati zatražiti nas za savjet ili tumačenje bilo kojeg aspekta zakona. Tu smo da Vam pomognemo što kvalitetnije zaštititi i ostvariti svoja prava. Isto tako, uvijek Vam stojimo na raspolaganju kako bismo Vam asistirali da što kvalitetnije uredite svoje ugovorne odnose na zadovoljstvo svih uključenih strana, kao i za usluge zastupanja i posredovanja.
