Posebnosti vizualnih umjetnosti kao predmeta autorskih i srodnih prava

U širokom spektru vizualnih umjetnosti autori kreiraju razna djela koja čine predmete autorskih i njemu srodnih prava. Budući da se radi, u cjelini, o specifičnoj kategoriji djela gledano iz pravne i, posebice, autorskopravne perspektive, na njih se primjenjuju i posebne zakonske odredbe.

U praksi, otvorena pitanja javljaju se u pogledu sadržajnih ograničenja autorskih prava na ovoj kategoriji djela te odnosa autorskog prava s pravom vlasništva. Nadalje, poseban utjecaj na autorska i srodna prava ima i kretanje djela vizualnih umjetnosti na tržištu i promjene njihovih vlasnika. U novije vrijeme se javlja i potreba za pravnim uređenjima u kontekstu kako digitalnog iskorištavanja, tako i digitalnog stvaranja djela s područja vizualnih umjetnosti, a u sagledavanju mogućih pravnih rješenja i odredbi koje je potrebno primijeniti nerijetko se isprepliće više razina propisa koji reguliraju različite aspekte statusa djela u digitalnom obliku (osobito kod NFT-ova). U Republici Hrvatskoj 2021. je donesen i novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ( NN 111/21) koji uvodi promjene vezane i za ove predmete zaštite, a njime se implementiraju različite Uredbe i Direktive Europske unije, između ostalog i Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu te Direktiva 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela .

U ovom tekstu, iako postoji velik broj djela koja predstavljaju vizualne umjetnosti, naglasak je ponajprije na likovnim djelima, fotografiji, primijenjenoj umjetnosti te ponešto i na audiovizualna djela.

Sadržajna ograničenja autorskih prava

Svrha ograničavanja autorskih prava leži u potrebi zaštite nekih drugih interesa, omogućavanju ostvarivanja drugih prava ili pak u izbjegavanju situacija u kojima bi beskompromisna zaštita svih elemenata autorskih prava njihovih nositelja onemogućila praktično funkcioniranje raznih djelatnosti ili svakodnevnu uporabu djela na način na koji se de facto ne šteti interesima autora.

Međutim, i u tim slučajevima pravilo za ograničavanje autorskih prava jest da njihova sadržajna ograničenja u svakom pojedinom slučaju moraju biti propisana zakonom te opravdana nužnim ciljevima i njima proporcionalna te da, u većini slučajeva, ne smiju služiti (primarno) ostvarivanju imovinske ili komercijalne dobiti.

Važno je naglasiti da se sadržajnim ograničenjima u konkretnim slučajevima ograničavaju samo pojedini elementi koji čine autorsko pravo u cjelini, odnosno samo pojedina imovinska ili moralna prava autora. Najčešće će se ipak raditi o imovinskim pravima koja su inače isključivo na strani nositelja prava, kao što je npr. isključivo pravo reproduciranja ili priopćavanja javnosti, a rijetko o moralnim pravima autora, npr. u pojedinim situacijama kada se tolerira propuštanje obveze na priznavanje autorstva, kad način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora. U svakom slučaju, su pojedina prava autora ograničena i time je sužen sadržajan opseg autorskih prava, obveza poštivanja svih ostalih autorskih prava ostaje.

Primjer takvog ograničenja na djelima vizualne umjetnosti su autorska djela koja su trajni dio zbirke institucija kulturne baštine ( muzej, knjižnica, filmski arhiv), obrazovnih, karitativnih i drugih ustanova. Te institucije djela imaju pravo umnožavati radi očuvanja građe te internih potreba, ali i za druge svrhe, te priopćavati javnosti uz navođenja imena autora, ali ne smiju od toga ostvarivati dobit. Iznimke uspostavljene radi očuvanja kulturne baštine odnose se na pravo reproduciranja djela u svrhu njihova očuvanja, budući da se radi o djelima o kojima je potrebno dugoročno brinuti i kontinuirano osiguravati njihov opstanak u neoštećenom i nepromijenjenom obliku. Očuvanje i osiguranje opstanka predmeta zaštite obuhvaća i njihovu transformaciju u digitalni oblik.

Umnožavanje autorskih djela trajno smještenih na javnim mjestima u dvodimenzionalnom obliku te izrada plakata i kataloga za izložbe i slične manifestacije radi njihove promocije, što predstavlja primjer sadržajnog ograničenja kad se ipak tolerira i komercijalna svrha, također su propisani kao sadržajna ograničenja autorskog prava pa se u navedenim slučajevima djela mogu na propisani način koristiti bez odobrenja autora i bez plaćanja naknade, ali je uvijek potrebno poštivati moralna prava autora.

Odnos autorskog prava i prava vlasništva

Postoje specifične odredbe u zakonu koje propisuju kako tretirati odnos vlasništva i autorstva u pojedinim situacijama.

Kod djela likovnih i drugih vizualnih umjetnosti susrećemo se s puno izazova pri ponekad nužnom odabiru između ograničavanja prava vlasništva ili autorskog prava. Postavlja se pitanje kako između ova dva načelno jednakovrijedna prava postići pravičnu i održivu ravnotežu.

Ako autor treba proučiti izvornik ili primjerak svoga djela kako bi mogao napraviti drugi primjerak ili određenu predaju djela, vlasnik ili posjednik mu je dužan omogućiti da pristupi djelu, osim ako je to u sukobu s nekim njegovim zakonitim interesom.

Vlasnik izvornika djela u pravilu to djelo ima pravo i uništiti, ali samo ako tome prethodi određena procedura, odnosno svojevrsno odobrenje autora. Ako autor ili neki od koautora ima „poseban interes“ na djelu te to vlasniku na neki način može biti poznato, on autora ili koautora mora o tome obavijestiti i ponuditi mu otkup u iznosu stvarne vrijednosti djela. Ako autora ne želi otkupiti djelo, nakon što mu dopusti njegovo snimanje ii fotografiranje, vlasnik ga smije uništiti.

Može se dogoditi da autorsko djelo bude fiksirano na tuđu stvar bez odobrenja vlasnika, kao što je to slučaj s crtanjem grafita ili druge vrste ulične umjetnosti na građevine bez prethodnog usuglašavanja s njihovim vlasnicima. U takvim situacijama vlasnik ima pravo djelo uništiti.

Na kraju, autor može zabraniti izlaganje svoga djela njegovu vlasniku, ali jedino prilikom samog otuđenja te ako se ne radi o umjetničkoj galeriji ili sličnom entitetu kao stjecatelju. Sa strane autora ili njegovih nasljednika postoji još obaveza da vlasniku izdaju potvrdu o autorstvu.

Pravo slijeđenja

Djelo likovne umjetnosti prodajom prelazi u vlasništvo stjecatelja. Opće je pravilo autorskog prava vezano za distribuciju sljedeće: prvom distribucijom izvornika, što znači njegovim stavljanjem na tržište i prodajom, autor gubi svoje dotad isključivo pravo distribucije u pogledu tog izvornika ili primjerka djela.

No, na likovnim djelima autor ima pravo slijeđenja. Ono se odnosi na preprodaju izvornika djela, ili primjerke koje je sam autor izradio u ograničenom broju ili su izrađeni pod njegovim nadzorom. Kad preprodaju obavljaju galerije, aukcijske kuće ili bilo kakvi subjekti koji se njome profesionalno bave, autor ima pravo na udio u prodajnoj cijeni koja bude ostvarena svakom preprodajom. Radi se o posebnom slučaju kada se pravo prve distribucije ne iscrpljuje. Zakon u članku 35. propisuje postotke u cijeni na koje autor obavezno ima pravo, kao i iznos maksimalnog udjela, ali je unutar tih okvira uvijek moguće ugovoriti drugačije. Unatoč tome, autor se ni ugovorno ne može odreći ovog prava.

Pravo slijeđenja novim je Zakonom jasno postavljeno u kontekst prava distribucije, pri čemu pravo slijeđenja predstavlja izuzetak od djelovanja načela iscrpljenja prava distribucije. Iako je na europskoj razini propisano da kod prve prodaje izvornika ili primjerka autorskog djela, pravo distribucije unutar cijele Europske unije se iscrpljuje odnosno prestaje u odnosu na primjerak autorskog djela koje je stavljen na tržište s odobrenjem njegova autora ili drugog nositelja prava, kod likovnih djela, primjenjuje se pravo slijeđenja kao izuzetak.

Važno je naglasiti postojanje sve većeg broja digitalnih platformi za aukciju slikarskih i drugih djela, kao što je npr. „Artsy“, koje jesu aukcijske kuće iako posluju u digitalnom obliku. U tim specifičnim situacijama važno će biti proučiti uvjete poslovanja i konkretne licence koje se primjenjuju prilikom prelaska vlasništva, poštivanje prava autora, a pored ostalih elemenata i postojanje certifikata o autentičnosti.

Ostale posebne odredbe prema novom zakonskom uređenju

Novim je zakonom uvedena odredba koja nalaže da u slučajevima kada je rok zaštite za autorsko djelo vizualnih umjetnosti istekao, nijedna tvorevina nastala umnožavanjem takvog djela nije prikladna za autorskopravnu zaštitu. To neće vrijediti ako je riječ o tvorevini koja je sama po sebi autorsko djelo njezina autora. Drugim riječima, umnoženi primjerci djela na kojemu je istekla autorskopravna zaštita neće biti podložni autorskopravnoj zaštiti. No, ako je riječ o takvom umnožavanju uslijed kojeg nastaje novo autorsko djelo, onda će ono biti prikladno za autorskopravnu zaštitu.

Vezano uz pitanje moralnih i imovinskih autorovih prava propisane su određene izmjene koje se primjenjuju i na likovna djela, fotografije te djela primijenjene umjetnosti i industrijskog dizajna. Kod moralnih prava sada je razdvojeno u dva članka pravo na poštovanje autorskog djela i pravo na poštovanje časti ili ugleda autora. Kod prava na poštovanje autorskog djela riječ je o pravu autora usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnom naruženju njegova djela kao i uništenju izvornika ili posljednjeg primjerka njegova djela. To znači da, na primjer, uništenje izvornika likovnog djela predstavlja samo po sebi povredu moralnog prava na poštovanje djela. Nikakva dodatna pretpostavka ne mora se ostvariti. Također, iz odredbe je sada jasno da se povredom ovog moralnog prava smatraju samo intenzivne intervencije u djelo poput deformiranja, sakaćenja ili sličnog naruženja. A contrario, lakše povrede neće se smatrati povredom moralnog prava već samo eventualno povredom imovinskog prava prerade. Pravo na poštovanje časti i ugleda izdvojeno u poseban članak podrazumijeva da povreda nastaje kad se autorsko djelo koristi na način koji vrijeđa autorovu čast i ugled.

Digitalizacija i vizualne umjetnosti

Novim su zakonom, odnosno prvotno Direktivom 790/ 2019, uvedene nove iznimke, opravdane potrebom digitalizacije djela, koje su važne za djela vizualnih umjetnosti, a odnose se na institucije kulturne baštine, kao što su muzeji, arhivi, javne knjižnice i druge kulturne ustanove.

Direktivom 790/ 19 i novim ZAPSP-om predviđena je i iznimka i ograni

enje prava na djelima koja nisu dostupna na tržištu u korist institucija kulturne baštine. Ona su uvedena su u svrhu omogućavanja stavljanja takvih djela na raspolaganje javnosti na internetu u nekomercijalne svrhe kako bi se osigurala njihova dostupnost korisnicima iz svih država

lanica. Budući da se radi o djelima koja se ne kreću u redovitim kanalima trgovine niti su dostupna javnosti, iznimka omogućava da ona ostanu vidljiva u okolnostima kojima bi bez takvog rješenja mogućnost njihova dijeljenja bila prakti

no onemogućena. Primjer u EU predstavlja „Europeanna“ koja se može promatrati i kao galerijski prostor na internetu na kojem su učitana djela različitih umjetnika iz svih država članica EU.

Digitalizacija zbirki organizacija kulturne baštine s područja EU kao i njihovo stavljanje na raspolaganje javnosti u velikoj se mjeri odvija na toj internetskoj stranici na kojoj su djela kulturne baštine objedinjena u raznovrsne javno dostupne zbirke. U prvotnoj verziji ona je osnovana od strane Europske komisije 2008. godine. Mnoge zbirke su formirane kao stvarne izložbe, uz vlastite kustose kao i navođenje autora uz njihova djela te države članice koja je djelo stavila na raspolaganje. Djela se mogu besplatno preuzeti te stvarati vlastite zbirke, za što je potrebna je registracija na portalu, ali je preuzimanje reprodukcija djela u digitalnom obliku besplatno.

Najzanimljiviji aspekt presijecanja digitalnog svijeta i vizualnih umjetnosti u posljednje vrijeme predstavljaju tzv. Non Fungible Tokens. Radi se o autorskim djelima koja su stvorena i postoje isključivo u digitalnom obliku te se pravo vlasništva nad njima i prava iskorištavanja prenose putem blockchain tehnologije. Najčešće se ovdje radi baš o djelima vizualnih ili audiovizualnih umjetnosti.

NFT- ovi se temelje na kriptovalutama, dok je najveći postotak djela stvara i plasira na tržište u okviru blockchain platforme Etherium. Sažeto rečeno, NFT se sastoje od tri osnovne komponente. Baziraju se na postojećoj kriptovaluti na koju autori „nadograđuju“ svoje djelo u digitalnom obliku, što zajedno čini token koji egzistira na blockchainu na kojem se provodi transakcija. Treća komponenta NFT-a je pametan ugovor koji automatizira određene radnje, i uzročno posljedične veze a sastoji se od kompjuterskog koda. Sami ugovori i licencije sklapaju se zasebno te bi se njima trebalo regulirati koja se točno prava iskorištavanja djela osnivaju. Ono što je važno naglasiti i što je na neki način analogno pravu slijeđenja, ali se u ovom slučaju primjenjuje neovisno o svojstvima subjekta koji djelo preprodaje, jest da autor automatski dobiva određenu naknadu iz svake transakcije koja će biti učinjena u pogledu njegovog djela.

Za određivanje ostalih autorskopravnih i drugih pitanja trenutno je najuputnije ista detaljno urediti ugovorom odnosno paziti da se primjenjuje prikladan i povoljan postojeći ugovor o licenciranju. U praksi se tek treba utvrditi način postupanja s eventualnim sporovima iz ovog područja te odgovarajuća primjena postojećih propisa. Na razini EU je trenutno u proceduri Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima kriptoimovine i izmjeni Direktive (EU) 2019/1937 koja će barem iz jednog aspekta doskočiti ovoj problematici, a s obzirom na rastuću popularnost ovakvih djela i njihove distribucije, vjerojatno se može očekivati i prijedlog njihovog uređenja s autorskopravnog aspekta u bliskoj budućnosti.

Podijeli:

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn